Još je davne 1891. godine započeo san o boljem svijetu, svijetu nesputanih sloboda i životu van zadanih okvira... Priča je to o suživotu ljudi i kartona, i njihovoj tisućljetnoj težnji da ne (p)ostanu samo kutije, jednokratni kontejneri, pravokutne konstrukcije...
Danas, mi i dalje imamo san, koji je veoma živ i koloritan, a ima osobitost koja plijeni pažnju uz dinamiku emocija. Svakodnevno prol
azimo pored nekih stvari često ne primjećujući njihova značenja, simbole, priče, jer one mirno šute.. Posebno je karton kao obilježje našeg doba nešto što nas stalno prati u životu. I karton ima svoju priču kao i ljudi koji s njim godinama žive. Zanima li Vas ta priča koju nam karton priča o sebi i o ljudima? Karton i dalje šuti. A šutnju.. treba pažljivo slušati. Upravo mi, kartoničari, imamo san da je će svaki karton, debel ili tanak, siv ili smeđ biti slobodan i postati više od puke kutije za cipele, paket ili čak za Čovječe ne ljuti se. Jer...
Karton, on je poema bez riječi, on je stari prijatelj koji nam maše iz vlaka u maglovito jutro, on je prva simpatija kojoj darujemo čokoladno jaje, on je pastelom obojana slikovnica...
Nikada u povijesti čovječanstva, nije se dogodilo da tako velika većina duguje toliko toga jednom običnom kartonu. I istina je što ljudi kažu, dobar karton je uvijek ispred svog vremena...
On ne može ne uspjeti, jer biti kartonom, to JEST uspjeh! A kartOOnika? To nije samo hobi, moda, stil, kartOOnika je način života! kartOOnika, be there or be square!!!
[^^]
