15/04/2023
Par godina od završetka srednje škole, nekoliko djaka odlučilo je da poseti svog starog profesora. Najavili su se i dobili poziv.
Profesor se obradovao. Pričao je čime se bavi kao penzioner, pokazao im je svoju divnu baštu punu cveća, voća i povrća, ljubimce. Onda su mu oni pričali o svojim životima. Neki imaju porodice, neki su rekli da rade bitne poslove, zdravi su, kupili su kuće, automobile.. Medjutim, ono što je profesor primetio, zabrinulo ga je. Svi su kukali, govorili o razlozima nezadovoljstva, teškim vremenima, koliko su umorni, kako rade po 12 sati na dan, i razgovor je postao mučan. Profesor je ustao i doneo čajnik pun mirisnog čaja, rakiju, kafu koja se pušila, pecivo koje je mirisalo na vanilu, divne čaše, tanjiriće...Pored toga doneo je i par plastičnih čaša, okrnjene šolje i tacnu. Svi su se poslužili, a onda je jedna devojka upitala: - Profesore, zašto ste doneli ove neugledne, stare šolje i čaše? I što se uzeli okrnjenu šolju, kada ima još ovih lepih? Profesor ih je pogledao, nasmejao se i rekao: - Deco moja, čaj koji pijem iz ove stare šolje isti je kao čaj koji vi pijete iz lepih. Istog je ukusa, mirisa, isto mi kao i vama prija. U životu ćete imati puno izbora, pred vama će biti puno starih i novih šolja... Ali, ako se skoncentrišete na čaj, shvatićete da vam šolja iz koje ga pijete nije prioritet! Svakog ponaosob je pogledao da bi se uverio da su razumeli i oči su počele da mu se osmehuju! Budite profesor sebi i ljudima oko vas!