IOM - Institut održive mode

09/12/2025

Otvarenje izložbe Krug iscjeljenja

Ovo nije obična izložba. Kao prvo, nastavak je i posljednji dio, to jest zaokruženi proces umjetničkog rezidencijalnog programa AK galerije Kompleksi: (su)život ljudi i prostora za 2025. godinu. Nadalje, izložba je funkcionalna, nazovimo to tako, rabi se i napravljena je za korištenje. Koristi se kao alat, ali i kao mjesto. Primjenjuje se za osobnu upotrebu, osoba ulazi sama, kruži prostorom i služi se Krugom. Stoga, izložba će se pravovaljano otvoriti za javnost u petak 12.12. u 18 sati, bez vike i okupljanja, samo će se mirno otvoriti vrata. Ali ćemo zato izložbu svečano zatvoriti 17.1. u 11 sati, uz druženje i glazbu, u najljepšem obliku – s Ninom Romić i Jelenom Galić . Ulaz na nastup je slobodan, ali su mjesta ograničena, te će kao uvijek biti, tko prvi – njegovo mjesto.

Krug je kroz zbivanja u godini, u i oko njega, od obrade zemlje, polaganja sjemena, rasta biljaka, preko okupljanja, zajedničkog učenja i stvaranja, ukazao: prije iscjeljenja nastupa spoznaja. Ne znam mogu li saopćiti da iscjeljenje jest spoznaja, ili čak ustvrditi postoji li valjani red događanja, ili se pak sve događa odjednom, učas, u kruženju od spoznaje do iscjeljenja pa opet do spoznaje, i tako u vječnost. No, Krug nas je jasno usmjerio prema spoznaji: put do iscjeljenja, onog kolektivne kulture, započinje spoznajnim iscjeljenjem u pojedincu. Valja odmah reći da spoznaja ovdje ne znači kićena svečanost popraćena zvukom truba i pjevačkog zbora (iako, naravno, nije isključeno), već naizgled sasvim mali i jednostavan korak, pomicanja centra iz glave, užurbanih, ubrzanih misli, gradova i sjedišta, u naše pravo središte – srce.

Krug služi kao mjesto za uzemljenje u utrobu spoznaje i iscjeljenja, u srce.

Vjerujem da je glavna misao Kruga, ali i cijelog nastojanja kroz rad, iscjeljenje procesa stvaranja, vraćanje svetosti i ljepote života. Povezati se sa zemljom, pustiti korijenje duboko, položiti sjeme novog nastojanja.

Na samom kraju godine, u mjesecu koji u sebi nosi svetost kraja i početka, svršetka starog i rađanja novog, vrijeme je da razvežemo i otpustimo sve što nam više ne služi, i rasprostremo se za novo i dobro.

07/11/2025

Drava Art Bienalle 2025.

Ekofeminizam

Suton, Svitanje / Dusk, Dawn

2025. - 2026. Galerija Koprivnica

2026. Pokrajinski muzej Celje – Center sodobnih umetnosti

Muzej likovnih umjetnosti, Osijek

Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda 

Raditi i djelovati u tekstilnoj industriji čin je svjedočenja i življenja bivstva promjene. Ako u tekstil dodamo održiva nastojanja, riječ je tihoj seljačkoj buni. Istina je, raditi i živjeti od ženskog, tekstilnog izričaja danas je čin pobune. Ženski izričaj uvijek je bio i jest podcijenjen, a danas stajati u održivom tekstilu znači postojati na mjestu gdje završava jedno doba, industrijsko, i započinje novo, još neimenovano. Uz tekstil sam vezana cijeli život, svjedočila sam kraju jedne industrije i sada, vjerujem i nadam se, djelujem u početku nečeg novog, negdje između starog i novog, između dva doba, sutona i svanuća, gdje počesto ne mogu razabrati što je što. Kroz prošlo desetljeće imala sam priliku istražiti hrvatsku tekstilnu industriju, što ostavlja svojevrsne duboke ožiljke (mi često unutar industrije govorimo o tekstilnoj traumi). Nekoliko slika me obilježilo; Kamensko dok sam bila studentica, a kasnije u profesionalnom radu tekstilna tvornica Orljava u Kaznionici i zatvoru u Požegi. U Požegi, u sumornoj atmosferi tekstilne proizvodnje, podebljanoj činjenicom da se nalazi u Kaznionici i zatvoru, postojala je neka krnja, iščašena industrijska ljepota u ružičastim tonovima i s muškarcima koji su sa slika nadgledali ustrašene radnice. Ta slika je ostala zabilježena na fotografskom filmu (2014.), u scenariju (2016.) i u knjizi (2018.). U drugom, novom desetljeću, nakon više od deset godina, i dalje pokušavam pronaći i prenijeti ljepotu ženskog, tekstilnog izričaja. Osjećaji su uvijek dvojaki (poput sutona i zore, prostranstva mora, nemira rijeke i nijemosti jezera). Mi tekstilci često se razumijemo kroz našu tekstilnu traumu, a svi mi koji i dalje ustrajemo, nosimo breme ali i ljubav prema ženskom izričaju. Kroz košulje ću pokušati ispričati priču o ženskom tekstilom izričaju, svemu što je prošlo i što moramo otpustiti, i svemu lijepom što se tek rađa.

17/07/2025

Krug iscjeljenja

S početkom godine započela sam umjetnički rezidencijalni program AK galerije „Kompleksi: (su)život ljudi i prostora”, a s lipnjem smo službeno krenuli s radovima. Program tematizira kompleks bivše koprivničke vojarne, gdje se nalazi galerija, a cilj je podignuti razumijevanje arhitekture napuštenih i(li) prenamijenjenih vojnih prostora te ih postaviti u odnos sa zajednicom i sadašnjošću.

U kompleksu se, odmah pokraj galerije, nalazi voćnjak, a usred voćnjaka je krug (usmena predaja kaže da je tamo nekoć stajao tenk, a izgledom podsjeća na obradive površine u gradovima ili na kružnim tokovima). U krugu usred voćnjaka, koji je dio povijesti, a izgleda kao dio drevne povijesti, sprovest će se Krug stvaranja, krug iscjeljenja, krug zajedništva. Po uzoru na Kolo godine, Godišnjak duše, Čarobni krug, Put junaka, botanička utočišta, kružno kretanje i ideal cjelovitosti, povezat ćemo se s procesom stvaranja, ciklusima prirode i zajednicom. Zatečena površina podijelit će se na četiri dijela, prema četiri strane svijeta i dijela ciklusa. U svaki dio će se zasijati tekstilne, bojadisarske i ljekovite biljke koje podržavaju taj dio godine, to jest podržavaju nas, u stvaranju i iscjeljenju. Poticat će se uključenost zajednice u cijeli proces, lokalne, ali i regionalne, od gostovanja, radionica, predavanja, do prikupljanja sjemena. Krug će se završiti u proljeće sa sijanjem lana, točnije, sa sijanjem lana započet ćemo novi krug stvaranja. Namjera je iscijeliti prostor, ali i sam proces stvaranja – položiti ga u duh zemlje i zajedništva. Na kraju krajeva, sve dolazi iz prostora u nama, pa iako Krugu prilazimo s namjerom iscjeljenja – prostor, zemlja i proces će iscijeliti nas.

Krug određuje ritam, a kad zadobije određeni oblik održat će se otvorenje. U želji da se već na određeni način otvori za zajedničko stvaranje, ako želite možete poslati ili donijeti sjeme ili biljku koju želite unijeti u Krug. S tim činom i položenom namjerom, Krug je službeno otvoren i iscjeljenje je otpočelo.
Realizaciju projekta sufinancirali:
Ministarstvo kulture i medija RH
Grad Koprivnica
Koprivničko-križevačka županija
Projekt se provodi uz podršku Zaklade Kultura nova

25/09/2024

Zoë Burt i Allan Brown u Baranji!

Nisam lagala kad sam najavila da krajem listopada slijedi spektakl. Svjetski stručnjaci održivog tekstila, Zoë Burt i Allan Brown održat će 26. i 27.10. u selu Lug  u Baranji dvodnevnu radionicu prirodnog bojadisanja, cijanotipije i izrade botaničkih tinta. Za radionicu nije potrebno predznanje, svi su dobrodošli na vikend slavlja održivog stvaranja i poticanja kreativnog izričaja, u najboljem društvu, u najljepšem ambijentu!

Subota, 26.10.
Prirodno bojadisanje tekstila

Od početnog do naprednog, od klasičnih boja do indiga. Svaki će sudionik naučiti proces bojadisanja i izraditi karticu uzoraka. Naučit ćete kako modificirati paletu jednostavnom „kuhinjskom kemijom” i proširiti raspon boja koristeći kiseline, alkalije i željezo koje imate kod kuće.

Nedjelja, 27.10.
Cijanotipija i botaničke tinte

Istraživanje cijanotipije na papiru, ranog oblika fotografije uz sunčevu svjetlost i vodu.
Crtanje i skiciranje botaničkim tintama napravljenim od hrastovih šišarki.
Svatko će izraditi jedinstvene otiske za ponijeti kući.

Zoë Burt  je umjetnica, dizajnerica i edukatorica. Istražuje povezanost ekologije, botaničkih boja, aktivizma i održivosti. Zoë podučava Sezonsko prirodno bojadisanje i Održivi tekstil na Morley Collegeu u Londonu. Također održava radionice gdje „dizajn susreće hortikulturu”; u The South London Botanical Institute, Royal Botanic Gardens, Chelsea Physic Garden, Kraljevskom hortikulturnom društvu, Bergen Arboretumu itd.

Allan Brown .couture umjetnik je i najveći svjetski stručnjak za tekstil od koprive. Radi s održivim vlaknima poput koprive, lana, konoplje i vune, kao i s biljkama za bojenje koje je sam prikupio ili uzgojio kod kuće. Sirovine polako pretvara u prekrasne tkanine s ciljem stvaranja funkcionalne, trajne odjeće koja se oslanja na zemlju, odražavajući vlakna i boje krajolika u kojem živi i radi.

Kao i prošle godine, u pravom duhu nezavisnosti i održivosti, kroz kotizaciju zajedno dovodimo Zoë i Allana. Cijena radionice za jedan dan iznosi 55 €, a za dva dana 75 € (u cijenu nije uključen smještaj). Potrebne su prijave, broj polaznika je ograničen.
⬇️

29/08/2024

07/02/2024

Razdoblje kad je, kako se kaže, veo tanak, pruža prikaz cijelog života u jednom danu, pa čak i času. U jednom danu možemo osjetiti zimu zore, jutro proljeća, ljeto dana i jesen kasnog poslijepodneva. Dan može započeti uz vatru, a iza podneva donijeti prvo izležavanje na travi uz prozu. Pri čitanju polako na suncu skidamo sloj po sloj sa sebe te se kao slatka naranča osladimo milinom kad shvatimo da smo na posljednjem sloju, da zrak i kožu veže samo tanka misao. Dani kad se mogu okusiti cijele sezone, godine, razdoblja i epohe n**e se samo dva, tri p**a godišnje; u razdobljima prijelaza. Veljača, prevrtljivica, izlaže takve dane, jer osim što nosi mir, slavi i vrevu, da ne kažem nemir i buku. Jacques Attali kaže da zapadnjačka spoznaja pokušava vidjeti svijet, a „ne shvaća da se svijet ne gleda, već sluša. On se ne čita, on se čuje.” U veljači sve glasnije uzdisajima zazivamo proljeće, ali se u tišini i dalje udvaramo zimi (nerijetko iz straha da ne ostane predugo). Vika i tišina, proljeće i zima isprepletene su, žive usporedno u danima pred nama. Na kraju, život i jest usporedno djelovanje i razlijevanje više vremena, zvukova i tišina, pa se u veljači valja uskladiti i odrediti što želimo čuti. Proza prvog izležavanja na travi jasno mi je ukazala zvuk života, uz glasan zanos, kao i kad sam u šetnji ugledala prve cica mace ili raskošnu crvenu vunu: „želio bih preostale mi dane provoditi na nekom mirnom mjestu – raditi nešto neizrecivo sporo – kako bih mogao čuti sebe da živim”.
Nova serija bit će u srijedu 14.2. u 10 sati, slavit će žarke junakinje koje znaju prigrliti slatkoću, strast, mir i obnovu, sve jednim zagrljajem, u dubokom naklonu ljepoti života. Na slici je prikazana haljina od vintage velura i starinske ručno tkane vune.

24/10/2023

Lan ili sjeverna svila

U ovom slučaju bi se mogao nazvati i srebrna sjeverna svila. Nakon močenja, to jest rošenja u polju, gdje su enzimi gljivica postupno razgradili stabljike i podarili lanu srebrnu boju, i sušenja došlo je vrijeme za izradu vlakana za pređu. Uobičajeni koraci pri izradi lana redom su: sjeme se lana riljanjem odvaja od stabljike, stupanjem se sa stabljika odvajaju vlakna, na trlici se taru da bi se odvojila fina vlakna od grubih i iščešljavajnjem grebenom, to jest grebenima u više finoća dolazimo do vlakna za predenje na preslici. Stupanje sam ovaj put izvela ručno jer kao što zbori životna mudrost: najbolje se uči na greškama. Lan sam predugo močila, u mislima sam puštala dane uz saznanje da krajem rujna stiže Allan, majstor lana. Ali kako to ide, pri sirovinama i radu sa zemljom nema preskakanja koraka. Lan je dobio predivnu srebrnu boju, ali nije dovoljno čvrst za klasično stupanje te sam morala svaku stabljiku pregledati i rukama odvojiti vlakna. Još uvijek sam u procesu odvajanja. Nisam odustala kad sam shvatila da sam premočila lan, već sam čvrsto odlučila da ću spasiti što se spasiti da, da uz vatru kroz jesen i zimu mogu izraditi pređu, ma bila ona i samo simboličan prikaz. Želim zatvoriti krug i proces da sljedeću godinu dočekam mudrija i pametnija. Kao dar za ustrajnost u cvjetnjaku sam primijetila poznate plave glavice, dio lana koji sam usput posijala kroz ljeto. Lan je, kako se kaže, dar koji neprestano daruje, na svakom me koraku dočeka iznenađenje, od morskog lana do lana u cvjetnjaku, a najveća potvrda, neću reći prepreka, u posljednjim koracima su mudrice, moje mace. Mace prate svaki korak, lan je izvor oduševljenja, a kruna uspješnica je gnijezdo od očišćenih stabljika lana gdje se svakodnevno drijema i uživa.

Na fotografijama, redom: češljani lan, stabljike pred čišćenje, grebeni, srebrna sjeverna svila, indigo u cvatu, cvijet lana.






 

26/09/2023

Učenje koprive rasprostrijelo se po regiji, namjera moći stvaranja ušivena je u podstave, drugačiji način bivanja prikazan je kroz najljepše slike i misli. Neću se truditi jer nije moguće prenijeti ljepotu druženja s Allanom i malom zajednicom koja se okupila oko koprive, kao ni osjećaje koje je pobudio film o posvećenom radu u dubokom vremenu. Na kraju, nije ni nužno jer su iskustva tu da se dožive, da nas potaknu i promijene, a ne da se prepričavaju. No osjećaji se svakako prelijevaju na sve što slijedi.

U subotu, 30.9., ću u Osijeku održati predavanje koje će zatvoriti odličan projekt PO MJERI . Predavanje će biti u 11 sati .pekara.

Nova serija će biti u srijedu 4.10. u 10 sati, kao naklon ženama i korijenima.

Napunjena i ispunjena, nedostaju mi riječi pa vas ostavljam uz misli Karahasana i Perrin:

To su dani u kojima sjene izgledaju i ponašaju se sasvim posebno jer svjetlo dolazi odasvud, to su dani u kojima nitko ne traži sjenu jer nema vrućine a sve su stvari prekrasno podudarne sa sobom i dovoljne sebi, to su dani u kojima sakrivanje nije potrebno i nije moguće jer se prekrasna jasnoća svijeta naseli i u ljude.

Ništa ne iscjeljuje bolje od ovog mjesta gdje ljepota i elementi prirode liječe život.

Ako je život samo put,
posadimo na tom putu cvijeće.

19/09/2023

Vrijeme žetve

Nedostaju mi riječi i tragam za pravim izrazom već neko vrijeme – kako prenijeti važnost rada majstora koprive Allana Browna .couture i filma . Nakon mnogo razmišljanja, razgovora i djelovanja shvatila sam da mogu na najjasniji i najljepši način prenijeti misao, ali su na kraju tihe, a velike priče za mali broj ljudi, dok su drečave, male priče za velik broj ljudi. Istina je, prava održivost počesto je usamljeno mjesto. U trenutku kad se sve obojalo istim tonom, kad se održivost počela gurati u drečavu, malu priču, mogla bih reći i kad sam pomalo izgubila nadu, pojavio se Allan s koprivom u rukama.

Kroz posvećene se pojedince, poput Allana, u posljednjih par godina oblikuje nova priča. Jedna od takvih priča je i knjiga „The Well Gardened Mind”. Riječ je o iscrpnoj studiji cijenjene psihijatrice i psihoterapeutkinje Sue Stuart-Smith o povezanosti dobrobiti i psihičkog stanja s radom sa zemljom. Dvije su stvari jasne, da bismo bili dobro potreban nam je kreativan rad s rukama i zemljom. Put iscjeljenja ozelenjen je i svima dostupan, jer kao što Allan kaže, kopriva je biljka i vlakno ljudi bez zemlje. „The Nettle Dress” je najljepši prikaz teorije u praksi, oda prirodi.

Allanovo gostovanje i prikazivanje filma su dar. Još ću jednom naglasiti da je Allanov dolazak omogućen kroz podršku polaznika radionice, kao primjer prave nezavisne kulture. Film je prije nekoliko dana premijerno prikazan u Londonu i za sada se može pogledati u Engleskoj i ovu subotu u Koprivnici. Prikazivanje filma je omogućeno uz dobru volju redatelja Dylana Howitta, Allanov entuzijazam i moje uvjeravanje da se film mora prikazati u regiji gdje je iscjeljenje nužno. Film ćemo gledati u subotu 23.9. u 18 sati u .

Budući da je riječ o tihoj, a velikoj priči zamolit ću da prenesete glas svima koji bi mogli biti zainteresirani.

Nadam se da se vidimo u subotu jer je riječ o jedinstvenom događaju slavlja i uzdizanja ljepote sustvaranja s prirodom, uz prikaz drugačijeg života i mogućnosti budućnosti – gdje je sam čin djelo promjene i iscjeljenja.

Fotografije iz filma: Dylan Howitt i Marc Caroll

12/09/2023

Sveto središte, uzvišeno ishodište

Kažu da u stvaranju nikad nismo sami, uvijek razgovaramo s prijašnjim, sadašnjim i budućim. Svaka me serija na to podsjeti i utvrdi; kad se uključim, i isključim, čvrstog, a mekog pogleda predam, na kraju se sve zaokruži. S namjerom se uzemljim, kroz rad prepustim te u predmete upišem zbijen čas cjelovitog obasjanja proširenog vremena.

Namjera serije bila je jasna, obilježiti godinu dana sustvaranja s majstorom Miranom, okruniti majstorstvo koje se razvija kroz posvećeni rad i vrijeme. Vrijeme je izraz stvaranja, pogotovo u doba kad je sve brzo, brže, i prije nego dovršimo jedan već smo u trećem koraku unaprijed, s teretom od deset koraka unatrag. Od početka IOM-a misao je u zajedništvu, ali i samoći: u samoobnavljajućoj samoći sustvaranja. No, kao i za sve, za sustvaranje treba vremena. Sjećam se kad sam na početku suradnje s majstorom Miranom u razgovoru s jednim mudracem spomenula kako me sp**ava nemogućnost da sve realiziram kako sam zamislila, a mudar čovjek mi je rekao: „uz ideju i rad, ostalo će doći na svoje”. I zaista, tek smo nakon godinu dana Miran i ja zaplovili putem kojim želimo, jer znamo što želimo, a što ne, stvaramo u jedan glas, razumijemo se bez riječi, poštujemo zajedništvo, ali i obnavljajuću samoću stvaranja. Jedan krug godine razjasnio je da se iznad svega ističe zajednički glas o užitku rada. Redovito mi potvrđujete koliko se drugačije, bolje, najbolje osjećate u održivim, prirodnim materijalima. Usto, kad vidim koliko se majstorske ruke raduju i uživaju u radu s takvim materijalima, kad je svaki korak stvaranja uzvišen, pun užitka, kad radimo ljepše, nadmoćno, osjećamo se uzvišeno, ohrabreno, lakše se krećemo i dišemo, priča o održivosti sama se zaokruži, od prošlosti, preko sadašnjosti prema budućnosti.

Uzvišeno mjesto užitka lakše se pronađe u vrijeme zrenja, kao krajem ljeta, kad cijeli dan možemo ležati na trijemu i svezati klupko u svrhovit oblik, u sveto mjesto ljepote života, rada i stvaranja.
Nova serija "Sveto središte, uzvišeno ishodište" bit će u srijedu, 13.9. u 10 sati.

05/09/2023

Razgrnuti rujan rasprostire se u dozrelo ljeto do žarišta jeseni:

Za svojevrsno zatvaranje ljeta, u srijedu, 13.9. u 10 sati, slijedi nova serija koja će proslaviti godinu dana suradnje s majstorom Miranom. Kad sam majstoru Miranu rekla da slavimo godišnjicu, rekao je: „već?”. U dobrom društvu stvaranja vrijeme leti, a nama je godina utvrdila put: održivost, kreativnost, uzajamno poštovanje i užitak rada. Majstoru sam za godišnjicu odabrala najdraže materijale za užitak stvaranja; omiljeni rustikalni i organski pamuk (napokon u dugoj haljini, s džepovima!) te bijeli stoljetni, crveni starinski i crni organski lan.

Nakon serije otvaramo jesen u slavlju, druženju i uzdizanju – s majstorom koprive Allanom Brownom .couture. S Allanom u subotu, 23.9. u 18 sati u gledamo jedan od najboljih, a svakako najljepši film godine „The Nettle Dress” . Nakon filma razgovaramo s Allanom o putu stvaranja i iscjeljenja. Zabilježite datum u tekice, počnite planirati dolazak u grad koprive na događaj godine!

Ispunjena i oplemenjena slavljem koprive, u Osijeku ću u subotu 30.9. u 11 sati održati predavanje povodom zatvaranja odličnog projekta PO MJERI . Jedan od osnovnih ciljeva projekta je „podržati sadašnje i buduće tekstilne radnike i nadležne institucije u naporima za izgradnju kvalitetnih veza između obrazovanja, tržišta rada i kvalitetnih pristupa održivoj proizvodnji i dostojanstvenom radu”. Dakle, pričat ćemo o održivom radu i životu.

Budući da će s prvim danom jeseni regija doći u Podravinu na učenje Allana i koprive, u listopadu, u središtu jeseni, ću ja u regiju u sestrinski zagrljaj . Jelena i Udruženje Mamin Gaj okupit će umjetnice iz regije na Zemljanom utočištu, gdje će spojiti rad, stvaranje i element zemlje. Početak je to velike vizije Maminog Gaja „koje se zalaže za holističko tretiranje zemljišta, regenerativni pristup poljoprivredi, osnaživanje mladih za povratak u ruralna područja i pravljenje spone između permakulture i umjetnika”.

Naručje plodne jeseni povezuje sve napore godine, i godina, uz jasnu nit uzdizanja majstorstva, sustvaranja, zajedništva i iscjeljenja.

12/07/2023

Lan

Nakon tri mjeseca, ili devedeset dana, došlo je vrijeme berbe predivog lana (Linum usitatissimum L.). Točnije, lan se čupa s korijenom. Uzgojila sam tri vrste predivog lana – hrvatski, ekološki njemački (biodinamički certifikat Demeter) i britanski. Mogu se uočiti razlike: hrvatski me podsjeća na preteču kultiviranog lana, uskolisni lan (Linum bienne), njemački je vizualno najljepši, sasvim ravnih, dugih stabljika, kao i britanski. Lan ostaje na zemlji nekoliko dana pa se veže u snopove, suši i zatim kreće izrada vlakna. Pravi posao tek slijedi, za početak prvo moramo izraditi alate za obradu stabljika (kad kažem mi ćemo izraditi, mislim na svog Tomu, lako je kad imaš vrsnog majstora u kući i još ga zanima lan).

Na fotografijama možete vidjeti, redom: predivi lan, pamuk, indigo, koprivu, te još jedan plod koji se rodio među redovima lana – tko je pratio sjetiti će se čuvara lana, e, pa sad imam tri mala čuvara.

Nadam se da ćete mi se dogodine pridružiti u uzgoju lana i da će ponovno zaživjeti slika plavih cvjetova po dvorištima i vrtovima diljem Hrvatske i regije. Moj san. Za početak, srpanj bilježi početak berbe koprive za izradu tekstilnih vlakana i pređe, sve je detaljno objašnjeno na profilu.

Osim jedinstvenog životnog iskustva, osobnog i kao tekstilca, uzgoj lana mi je vjerujem promijenio život. Ukazao je berbu lana kao početak predaha, vrijeme kad treba zastati. Ne bih se požalila da mi ostatak života bude u ritmu lana.

Ljeto je lan, kopriva, vrt, gledanje maca u igri i drijemežu (vječna inspiracija), čitanje, dobri ljudi i dobar život. Kao što kaže Thomas Merton, ono što bismo danas mogli nazvati kontemplativnom molitvom je odmor, ili moramo se na vlastiti način osloboditi upletenosti u svijet; mudraci pustinje pak zbore da valja s vremena na vrijeme popustiti u svojim naporima, jer ćemo i mi kao luk koji cijelo vrijeme napinjemo – puknuti, dok suvremeni mudrac kreativnog čina zaključuje:

Ponekad je isključivanje

najbolji način uključivanja.

Želim vam duboku, široku, prostranu ljetnu obnovu.